Kada se pojavi nesigurnost nakon promjene

Puno se priča o strahu od promjene. Većini ljudi je taj strah barem donekle blizak jer naš mozak poznato često tumači kao sigurno.

Živčani sustav ne traži uvijek ono što je najbolje za nas. Često prvo traži ono što prepoznaje.

Zato novo, čak i kada je zdravije, može u početku djelovati zastrašujuće.

No ovo neće biti tekst o tome kako “prebroditi strah od promjene”.

Ovo je tekst o onome što se ponekad događa nakon što smo promjenu već napravili — a sigurnost još nije stigla.

To se može dogoditi nakon promjene posla, prekida odnosa, izlaska iz burnouta, selidbe ili bilo koje odluke koja nas izvede iz poznatog načina funkcioniranja.

Nesigurnost nakon promjene

Zamisli situaciju: nalaziš se na poslu koji te guši. Nisi dobro, iscrpljen/a si, mjesecima guglaš simptome burnouta i misliš da je to ono što ti se događa. Napokon se pojavi prilika koja djeluje više po tvojoj mjeri. Na papiru sve ima smisla. Odlaziš iz okruženja koje te opterećivalo i očekuješ olakšanje.

A dočeka te — nesigurnost.

Ovo je priča o tom prostoru između: nakon odluke, a prije nego što promjena donese prve vidljive rezultate i osjećaj stabilnosti.

Napravili smo važan korak, odlazimo iz nečega što nam je teško, ali još ne znamo kamo nas novo vodi. Pitamo se hoćemo li uspjeti, hoćemo li se snaći, hoće li nas drugi prihvatiti, jesmo li možda ipak pogriješili.

Ponekad brzo dobijemo potvrdu izvana i nesigurnost se počne smirivati.

Ali ponekad nema brze povratne informacije. Ponekad zbog prirode procesa dugo ostajemo u vakuumu između starog i novog. I to ne znači nužno da radimo nešto krivo.

Neke promjene prvo rastu ispod površine

Kao što biljka dugo razvija korijen prije nego što se prvi znakovi rasta pojave iznad zemlje, tako i neke životne promjene dugo grade temelje prije nego što postanu vidljive izvana.

Tada se lako pojavi osjećaj da ulažemo trud, a ne dobivamo ništa nazad.

Posebno je teško ako imamo jakog unutarnjeg kritičara koji briše male pomake i pobjede te nam ne dopušta da ih osjetimo, nego se fokusira samo na ono čega još nema.

Tada čak i promjena na bolje, ona u željenom smjeru, može biti izrazito iscrpljujuća.

Novo nema predvidljivost. Ne daje nam garanciju. A živčani sustav žudi za poznatim.

Zato lako previdimo i neke pozitivne promjene koje su se već dogodile.

Htjeli smo više vremena i dobili smo ga, ali ga ne uspijevamo osjetiti. Željeli smo mirniji tempo, ali smo i dalje napeti. Napravili smo promjenu koju smo dugo željeli, a i dalje brinemo.

Nelagoda koju osjećamo nije znak da promjena nema smisla ili da je pogrešna, nego znak da naš živčani sustav još nema iskustvo da je novo mjesto sigurno.

Neizvjesnost je sama po sebi zahtjevna za živčani sustav.

Tijekom promjene često trebamo više njege

U transakcijskoj analizi postoji ideja da tijekom većih promjena često dolazimo u kontakt s vrlo ranim razvojnim potrebama — potrebama za sigurnošću, regulacijom, podrškom, kontaktom i osjećajem da nismo sami dok prolazimo kroz nešto novo i nepoznato.

Možda zato u takvim periodima često trebamo više njege nego što mislimo.

Više sna. Više odmora. Više podrške. Više prostora da budemo, a ne samo da “izdržimo”.

A ponekad i manje pritiska da odmah vidimo rezultate.

Jer iako neke promjene dugo izgledaju kao da se ništa ne događa, događaju se velike stvari — ispod površine polako raste dubok i snažan korijen.

Neizvjesnost ne znači nužno da je odluka bila pogrešna

Ako je i tebi došla nesigurnost nakon promjene i postaje glasna, to ne znači nužno da si pogriješio/la.

Možda se upravo nalaziš u dijelu procesa koji je najmanje vidljiv, a najzahtjevniji za živčani sustav.

To je često period u kojem posebno trebamo podršku, odnos i mala sidra sigurnosti — ljude uz koje možemo malo otpustiti, rutine koje nas smiruju, dovoljno sna, odmora i mjesta na kojima ne moramo stalno dokazivati da smo dobro.

Ponekad najveći dio promjene nije napraviti prvi korak, nego ostati uz sebe dovoljno dugo dok novo još ne djeluje sigurno.