Zašto se stalno osjećam napeto (i kakve veze osjećaj sigurnosti ima s tim)

Rijetko kada razmišljamo o osjećaju sigurnosti kao takvom.

Češće smo naučeni razmišljati o samopouzdanju (koliko vjerujemo da nešto možemo) i samopoštovanju (kako vrednujemo sebe), ili općenito o tome kako “raditi na sebi”.

A ipak, upravo osjećaj sigurnosti često najviše oblikuje naš svakodnevni život.

Utječe na to kako reagiramo pod pritiskom, koliko možemo prepoznati i izraziti svoje potrebe,  kako reagiramo na promjenu, kako ulazimo u odnose i koliko si u njima dopuštamo biti blizu drugima, ali i sebi.

Utječe i na to koliko se često osjećamo napeto. Stoga ako se pitaš Zašto se osjećam napeto možda se trebaš upitat Osjećam li se sigurno.

Za neke ljude osjećaj sigurnosti je prirodno stanje, a za druge osjećaj sigurnosti nije uvijek stabilan, zapravo ga trebaju dodatno učiti i širiti.

Što je osjećaj sigurnosti?

Sigurnost nije samo nešto što razumijemo na razini misli. To je i tjelesno stanje.

Kada se osjećamo sigurno, naše tijelo se može opustiti, lakše smo u kontaktu sa sobom i drugima. Možemo osjećati, jasno razmišljati, zabavljati se, povezivati se, biti znatiželjni.

Kada tog osjećaja nema, sve postaje teže. Emocije postanu teško upravljive, kao da su jače od nas, teško izlazimo iz stanja napetosti, stalno smo na oprezu, misli su nam obojane strahom ili ljutnjom, teško nam se povezati s drugima, postajemo obrambeni

ili čak agresvni prema drugima.

U tom smislu, sigurnost za neke ljude nije “polazišna točka”, nego iskustvo koje se tek razvija.

Zašto je nekima teško osjećati se sigurno?

Način na koji doživljavamo sigurnost najčešće se razvija u odnosima, posebno onim ranim.

Svi imamo potrebu biti viđeni, prihvaćeni, shvaćeni i u odnosu koji je dovoljno stabilan i predvidiv. Ako toga nije bilo dovoljno, razvijamo načine prilagodbe koji nam pomažu nositi se s tim iskustvom.

Važno je naglasiti da se to može dogoditi i u odnosu s roditeljima koji imaju najbolje namjere, koji vole svoje dijete, čak i tada je moguće da naše potrebe za prihvaćanjem nisu u potpunosti zadovoljene.

Danas možemo prepoznati da nam je osjećaj sigurnosti krhak po tome što smo možda: često napeti, povlačimo se iz odnosa ili se jako čvrsto držimo odnosa reagirajući na najmanji znak nesigurnosti, često preplavljeni ili zaglavljeni.

Ti načini nisu slučajni.

U jednom trenutku bili su najbolji način da osoba ostane u odnosu i prođe kroz ono što joj se događalo.

Problem je što često ostaju aktivni i kasnije, kada više nisu potrebni.

Zato se može dogoditi da tijelo i dalje reagira kao da nije sigurno, iako na razini razmišljanja znamo drugačije.

Kakve veze ima osjećaj sigurnosti s psihoterapijom?

Psihoterapija je mjesto gdje se taj osjećaj sigurnosti može iznova učiti u odnosu s psihoterapetom.

Ali dolazimo do zanimljivog fenomena, što je osjećaj sigurnosti slabiji to je psihoterapija veći izazov.

Može postojati dio koji želi promjenu, ali i dio koji osjeća:

nepovjerenje

strah od izloženosti

nesigurnost u odnosu s terapeutom

neugodu

To ima smisla.

Ako bliskost ranije nije bila potpuno sigurna ili predvidiva, prirodno je da i novi odnos u početku izaziva oprez. Uz to, nepoznato često djeluje kao prijetnja, čak i kada svjesno znamo da želimo promjenu.

I ako ćemo biti iskreni, promjena je zaista teška.

Promjena često znači izlazak iz poznatog.

A poznato, čak i kada nije ugodno - naš mozak poznato tumači kao sigurno.

Zato se može dogoditi da se vraćamo na:

iste obrasce u odnosima

iste emocionalne reakcije

iste načine zaštite

Ne zato što to želimo, nego zato što je to ono što tijelo već poznaje.

U tom smislu, promjena nije samo odluka.

To je proces u kojem se postupno stvara novo iskustvo, i za tijelo i za odnos.

Psihoterapijski odnos kao mjesto učenja sigurnosti

U tom smislu, terapija nije samo razgovor.

To je odnos u kojem se sigurnost može postupno graditi.

Kroz dosljednost, prisutnost i razumijevanje, moguće je doživjeti nešto drugačije:

biti viđen

da tvoje iskustvo ima smisla

biti u odnosu koji je stabilan i predvidiv

I upravo kroz takvo iskustvo, osjećaj sigurnosti se ne dogodi odjednom, nego počinje nastajati.

Za kraj

Ako se se pitaš Zašto se osjećam napeto možda odgovor leži u osjećaju sigurnosti. Možda ti je stran ili teško dostupan, no to ne znači da nešto “nije u redu s tobom” niti nužno znači da je netko tijekom tvog odrastanja bio loš.

Češće govori o iskustvima koja su oblikovala način na koji tvoj sustav funkcionira i kako ulaziš u odnose.

Sigurnost se ne mora dogoditi odjednom.

Može se graditi, korak po korak, u odnosu.